Prigodom govora, održanog 22. lipnja 2010. u Brezovici, dr. Vesna Čulinović-Konstantinović je u ime Saveza antifašističkih boraca, opisujući neka svoja gledišta o Drugome svjetskom ratu, navela riječi prof. dr. Jere Jareba uz zlonamjerno etiketiranje da se radi o „ustaškom povjesničaru“.
  Prof. dr. Jere Jareb obavio je niz vrlo vrijednih historiografskih studija koje su obilato koristili povjesničari različitih svjetonazora. Do 1990-ih godina njegove rezultate navode glavna imena tadašnje historiografije, ali bez ikakvih denuncijacija i potrebe za obračunjavanjem. Da je govornica malo bolje upoznata i s kretanjima u intelektualnim krugovima hrvatske emigracije vjerojatno je ne bi ponio žar za prokazivanjem po otrcanoj matrici.
  Hrvatski institut za povijest objavio je pretisak njegove knjige Pola stoljeća hrvatske politike: povodom Mačekove autobiografije (1960.) i monografiju Zlato i novac Nezavisne Države Hrvatske izneseni u inozemstvo 1944. i 1945. (1997.). Kao istaknutom povjesničaru Institut mu je posvetio Spomenicu u obliku posebnog broja Časopisa za suvremenu povijest (2007.) u kojemu su sudjelovala mnoga poznata imena domaće historiografije.
Nije na odmet podsjetiti i na još jedan nametnuti slučaj s dr. Jerom Jarebom koji je imao slične korijene. Tijekom svibnja 2001. godine HINA je donijela vijest koju je prenio i  Vjesnik. Prenosimo je u cjelini jer ukazuje na „filozofiju palanke“ koja ne bi dopuštala slobodno istraživanje, nego bi u ime propalih ideologija nametala ocjene.
  „ZAGREB, 20. svibnja 2001. - Zamoljen da pojasni što se dogodilo nakon hajke koja je protiv Hrvatskog instituta za povijest vođena u medijima, ravnatelj Instituta dr. Mirko Valentić najprije je podsjetio kako se Institut optuživalo za grube falsifikate o tekovinama Drugog svjetskog rata i antifašizma u nas, a nakon novinskih nasrtaja na rad Instituta uslijedio je i policijski poziv suradniku i ravnatelju Instituta.
  »U večernjim satima, 9. travnja 2001., umirovljenom profesoru i vanjskom suradniku Hrvatskog instituta za povijest Jeri Jarebu, autoru knjige 'Zlato i novac NDH izneseni u inozemstvo 1944. i 1945.', na vratima se pojavila policijska ophodnja izvijestivši ga da se 10. travnja ima javiti na obavijesni razgovor u PU zagrebačku. S pozivom uručena mu je i obavijest o njegovom kaznenom djelu krivotvorenja službenih dokumenata«, rekao je Valentić.
  Na razgovoru u PU zagrebačkoj prof. Jareb je doznao da je optužen na temelju prijave Zvonka Ivankovića koji je i ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, optužio za »grube falsifikate povijesnih dokumenata« u spomenutoj knjizi koju je tiskao Hrvatski institut za povijest 1997. godine.
  U knjizi je, među ostalim dokumentima, objavljen i Zapisnik Udbe grada Zagreba u vezi s istragom Božidara Kavrana, Mije Rosandića i Ivice Gržetića. Istražni postupak vodio je tadašnji djelatnik Udbe Zvonko Ivanković koji te dokumente potpisuje kao »istražitelj«, objašnjava dr. Valentić, dodajući kako je Ivanković tijekom ožujka ove godine zatražio od načelnika SZUP-a i ministra unutarnjih poslova pokretanje istražnog postupka protiv ravnatelja Instituta i autora knjige zbog navodnog krivotvorenja dokumenata objavljenih u toj knjizi. »Policijski obavijesni razgovor sa mnom, što je u Policijskoj upravi vođen 11. travnja na Odjelu za terorizam bio je na granici mogućega«, naglasio je dr. Valentić.
  »Tako se prvi put protiv jedne središnje državne institucije na policiji vodio razgovor, jer su dva najodgovornija čovjeka za unutarnji red i sigurnost u našoj državi povjerovali čovjeku koji nas je uvrijedio i nazvao falsifikatorima«, istaknuo je Valentić, dodajući da su uzaludno pokušavali uvjeriti djelatnika policije da su tri sporna dokumenta, nastala na saslušanju u Udbi grada Zagreba 30. srpnja 1948., vjerna originalima u Hrvatskom državnom arhivu.
  Tek je kasnije policijskim grafološkim vještačenjem ustanovljeno da je potpis Zvonka Ivankovića na spomenutim dokumentima autentičan. Time je, nadajmo se, jednom zauvijek učinjen kraj ovakvim nasrtajima neodgovornih ljudi na povijesnu znanost«, zaključio je Mirko Valentić. (Hina)“
  (izvor: http://www.vjesnik.hr/html/2001/05/21/Clanak.asp?r=kul&c=8)

  Na kraju ovoga reagiranja sa žaljenjem konstatiramo da je ovaj slučaj prokazivanja vrlo loš i neprihvatljiv primjer javnog govora, tim više što je izgovoren u vrijeme proslave državnog blagdana. U građanskom društvu takva vrsta govora naziva se kleveta.

dr. sc. Stjepan Matković, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest